KAKO ODREDITI INTERVALE UMJERAVANJA?

02.06.2020. | Umjeravanje, Upravljanje kvalitetom |

Međunarodni vodič ILAC-G24 (Guidelines for the determination of calibration intervals of measuring instruments) navodi 5 glavnih načina određivanja intervala umjeravanja:

  1. Automatic adjustment or “staircase” (calendar-time) se najčešće koristi. Toj metodi pripadaju i svima poznati fiksni intervali umjeravanja (npr. jedan dio instrumenata svakih 6 mjeseci, drugi dio svakih 12 mjeseci itd.), no predviđena je i mogućnost njihove promjene tijekom vremena ovisno o unaprijed zadanim kriterijima.
  2. Control chart, metoda kontrolnih karata, je uglavnom neprimjenjiva jer za nju trebamo značajnu količinu sukcesivnih mjerenja što se ne odnosi na standardna umjeravanja koja se provode svakih nekoliko mjeseci ili rjeđe.
  3.  “In-use” time, metoda vremena korištenja, je primjenjiva samo ukoliko imate neki jednostavan način mjerenja koliko dugo koristite uređaj, pa ga umjeravate svakih npr. 100 radnih sati, ili u slučaju moment ključeva nakon n “klikova”.
  4.  In service checking, or “black box” testing je primjenjiva metoda samo ako imate izuzetno dobar način interne provjere koji bi vam onda ukazao na potrebu ponovnog umjeravanja. Za tu metodu bi vaša interna provjera svojom pouzdanošću trebala biti usporediva umjeravanju, a to gotovo nikad – nije.
  5. Other statistical approaches otkriva samo koliko je ovaj dokument općenit, i nerestriktivan. Korisnicima se ukazuje na to da mogu smisliti i neki svoj način određivanja intervala umjeravanja, ali koji se mora temeljiti na statističkim metodama.

Ali vratimo se na način 1., koji ćete sigurno koristiti u svim ili gotovo svim slučajevima.

Nakon što odredite početne intervale umjeravanja za svaki instrument ili grupu instrumenata, možete (ali i ne morate) propisati i kriterije na osnovu kojih se taj interval može promjeniti, npr. ovisno o rezultatima prijašnjih umjeravanja. Ukoliko je razlika između rezultata posljednjeg i pretposljednjeg umjeravanja – značajna, možete propisati skraćivanje intervala umjeravanja. Pri tome trebate definirati što je to “značajna razlika”, ovisno o vašim potrebama i očekivanjima od tog instrumenta.

Značajne razlike najbolje je definirati prema vašoj željenoj točnosti pojedinog instrumenta. Npr. ako za pomično mjerilo želite da bude točnije od 0,1 mm onda značajna razlika između dva umjeravanja može biti 1/2 ili 1/3 tog iznosa. Sve je stvar politike kvalitete, realnih mogućnosti i na koncu –  izbora.

KAKO ODREDITI POČETNI INTERVAL UMJERAVANJA?

Većina će se u početku odlučiti za fiksne intervale po grupama instrumenata (npr. 1x godišnje za termometre i moment ključeve, svakih 6 mjeseci za klipne pipete, svake 2 godine za sušionike itd.), te možda nakon nekog vremena dodati kriterije za promjene intervala u svoj sustav kvalitete.

No često je najveći problem što staviti kao taj početni interval, nakon prvog umjeravanja. Ako zaista nemate nikakvu ideju, vrlo je jednostavno – stavite 1 godinu i tek nakon što ste učinili barem 3 umjeravanja razmišljajte kako dalje. Ukoliko želite što prije saznati kakve su dugoročne promjene instrumenta – stavite kraći interval, pa ćete za godinu dana imati već 2 ili 3 informacije.

ŠTO SVE MOŽETE UZETI U OBZIR KOD ODREĐIVANJA INTERVALA UMJERAVANJA

A za kraj, budući da ponekad ne znamo odakle krenuti, Metroteka će Vam dati čak 16 kriterija (bez posebnog redoslijeda) koji mogu pomoći pri izradi plana umjeravanja.

  1. Vaša zahtjevana točnost mjerenja – za pretpostaviti je da ćete od nekih instrumenata očekivati veću točnost od drugih. Takve instrumente umjeravajte češće.
  2. Mjerna nesigurnost umjeravanja – razumno je da svoje instrumente koji kritično utječu na mjernu nesigurnost umjeravate češće.
  3. Rizik od upotrebe – ako imate definirane dozvoljene granice točnosti, provedite analizu rizika i  instrumente koji vam mogu zadati veći problem ako izađu izvan tolerancije, umjeravajte češće.
  4. Vrsta senzora – ako npr. govorimo o digitalnim termometrima, oni koji kao senzor koriste termopar puno su nestabilniji od onih koji koriste NTC i PRT senzore. Isto tako, kod mjerila duljine, ona s pomičnim dijelovima i mehanizmima (npr. mikrometar ili mjerna ura) su nestabilnija dugoročno od onih bez pomičnih dijelova (npr. ravnalo).
  5. Sklonost promjenama pri upotrebi – npr. stakleni termometri koji se griju na visoke temperature i ponovno hlade znatno su podložniji promjenama od onih koji samo mjere sobnu temperaturu.
  6. Preporuke proizvođača – ovaj podatak vrlo rijetko možete pronaći u uputama, ali ako nađete, uzmite u obzir.
  7. Iskustva umjernog laboratorija – preporuke davati ne smijemo, međutim ako imate kakvo pitanje, rado ćemo s vama prodiskutirati. Pritom imajte na umu da će mnogi umjerni laboratoriji tu vidjeti vlastiti financijski interes.
  8. Način i područje uporabe – postoje instrumenti koje koristite na način koji povećava rizik od dugoročnih promjena. Kao lošu praksu možemo navesti pomična mjerila koja se koriste kao odvijači i staklene termometre koji se koriste kao “kuhača” za miješanje. Ali to su ekstremni primjeri.
  9. Uvjeti okoliša u kojima se upotrebljavaju – instrumente s mehanizmima, a koji se možda koriste u uvjetima vibracija, razumno je umjeravati češće. Temperatura, zračenje i mnogi drugi aspekti okoliša također mogu imati utjecaj ovisno o vrsti instrumenta.
  10. Trendovi, tj. rezultati prethodnih umjeravanja – analiza trendova je nešto što se sve više i očekuje. Iako to oduzima vrijeme, postoji i softver čiji je razvoj započeo baš u Metroteci i koji to radi za korisnika (www.lorisq.com).
  11. Zapisi o održavanju i popravcima – instrumente čiji zapisi ukazuju na česte promjene, zamjene dijelova, kvarove i slično razumno je umjeravati češće.
  12. Učestalost internih provjera – u svakoj organizaciji ili laboratoriju postoje instrumenti koje možete teže interno provjeravati od drugih, a i oni koje uopće ne možete interno provjeravati. Takve instrumente je naravno najbolje najčešće umjeravati. Imajte na umu da interna provjera nikad nije zamjena za umjeravanje i da njome možete detektirati samo grublje promjene točnosti i drugih svojstava instrumenta.
  13. Uvjeti skladištenja dok se instrument ne koristi – instrumenti koji se ne drže u adekvatnim uvjetima imaju veću tendeciju promjenama i njih je dobro češće umjeravati.
  14. Obučenost djelatnika koji s instrumentom rade – ponekad je dobro grupirati instrumente tako da neke koriste samo oni najiskusniji, a neke samo početnici. Početnici su uvijek veći rizik za pogrešnu upotrebu i instrumenti koje oni koriste mogu se češće umjeravati.
  15. Međunarodne preporuke iz branše – u pojedinim branšama (npr. mikrobiologija) postoje preporuke koliko bi se neke vrste instrumenata trebale često umjeravati. Ako imate tu sreću da to postoji i u vašoj branši možete se pozvati na takav dokument, međutim mi vas upozoravamo da su takve preporuke obično vrlo loše napisane.
  16. Važnost rezultata mjerenja – naposlijetku, razumno je i da ćete instrumente kojima dobivate rezultate koji su vam jako važni umjeravati češće.

I za kraj… Osim 16 navedenih tehničkih kriterija ne zaboravite ni na one – tržišne. Vaš proizvod ili usluga naći će se na tržištu, a rezultat mjerenja možda utjecati na društvo u kojem živite. I tržište i društvo imaju od vas neka očekivanja. Ako proizvodite dijelove za krajnji proizvod koji se izrađuje u inozemstvu, vaš inozemni naručitelj bit će zainteresiran za vaš sustav brige o mjernim instrumentima i sigurno mu neće biti drago da nešto umjeravate svakih 3 ili 5 godina samo zato da biste financijski uštedili. S intervalom umjeravanja ne trebate biti zadovoljni samo vi, nego i vaši korisnici u užem i širem smislu, ne samo vaši direktni kupci.

Umjeravanje je jedan od ključnih načina održavanja opreme. I vi biste sigurno radije otišli kod liječnika koji održava svoju opremu svake godine, nego kod onoga koji to radi svakih pet, zar ne?

 

Podijeli ovaj članak

Prethodni članak

Metrotekinih 15 pravila dobrog GxP mapiranja

Sljedeći članak

KOLIKO DUGO VRIJEDE POTVRDE O UMJERAVANJU?