Kaže li se umjeravanje ili ovjeravanje? Irak ili Iran?

05.01.2021. | Umjeravanje, Upravljanje kvalitetom |

Kako se dakle ispravno kaže – Irak ili Iran? 🙂

Ne možemo reći da u posljednjih tridesetak godina nije došlo do nešto boljeg razumijevanja termina umjeravanja i ovjeravanja, ali još i danas je miješanje ili nerazumijevanje tih pojmova vrlo često. Nažalost, sa strane kupca, korisnika mjernih instrumenata, to često dovodi i do naručivanja i plaćanja usluga koje nisu adekvatne i koje mu ne koriste. Osim ova dva termina, pojavljuje se i treća riječ – baždarenje, ali nju je najbolje jednostavno zaboraviti jer se ona ne koristi u službene svrhe i može značiti bilo što. Ako Vam je potreban nekakav dokument o tome kako Vaš instrument radi – to je ili potvrda o umjeravanju ili ovjernica. I to su dva dokumenta koja su vrlo različita. Evo i zašto.

Neka institucije rade svoj posao

Za početak, u Republici Hrvatskoj (a slično je i u svim ostalim zemljama u okruženju) postoje dvije potpuno neovisne institucije – Hrvatska akreditacijska agencija koja je povezana sa umjeravanjem i Državni zavod za mjeriteljstvo koji je povezan sa ovjerom. Pri tome Hrvatska akreditacijska agencija (HAA) ne može nikoga ovlastiti, pa tako ni umjerni laboratorij za provedbu bilo umjeravanja, bilo ovjere, a Državni zavod za mjeriteljstvo ne može nikoga akreditirati. Akreditacija i ovlaštenje imaju bitno različita značenja. Akreditacija je dokaz (tj. trebao bi biti) kompetentnosti, a ovlaštenje je “dozvola”. Što onda te dvije institucije zapravo rade, odnosno – koja je njihova uloga?

Hrvatska akreditacijska agencija nakon postupka, može nekom umjernom laboratoriju izdati akreditaciju za točno određene metode umjeravanja. To znači da HAA akreditacijom govori kako je taj laboratorij dovoljno kompetentan za provedbu točno određenih metoda u točno određenom području (npr. umjeravanje pomičnih mjerila u području od 0 do 1000 mm). Akreditacija nije ni izbliza dokaz izvrsnosti, nego samo osnovne kompetentnosti. Svi liječnici imaju dokaz o kompetentnosti, ali postoje oni dobri i oni grozni i svi smo imali dobra i loša iskustva. To primarno čak ne ovisi o tehničkom znanju liječnika, nego o njegovim ljudskim osobinama i osobnoj motivaciji da svoj posao radi u korist drugih ljudi, a ne u svoju vlastitu. Slično je i s umjeravanjem. Akreditacija umjernog laboratorija znači “samo” da je laboratorij nekom neovisnom tijelu dokazao svoju kompetentnost. Neakreditirano umjeravanje je dakle umjeravanje bez dokaza kompetentnosti i možemo reći da je – rizično. Upravo zbog te rizičnosti organizacije osjećaju (pozitivan) pritisak tržišta da umjeravanja provode akreditirano.

S druge strane, Državni zavod za mjeriteljstvo daje ovlast nekoj pravnoj osobi u Republici Hrvatskoj da provodi ovjeru određene vrste instrumenta koja se koristi za određenu namjenu, za koju je država zainteresirana. Instrumente za koje država propisuje obaveznu ovjeru nazivamo “zakonitim mjerilima”, i to su primjerice ona koja se koriste za mjerenja u prometu roba i usluga (npr. vage u dućanima ili benzinske pumpe) ili ona koja se koriste za zaštitu zdravlja ljudi i životinja (npr. tlakomjeri u bolnicama). Za više informacija o “zakonitim mjerilima” i čitavom sustavu zakonskog mjeriteljstva koji je oko njih izgrađen preporučamo službene stranice Državnog zavoda za mjeriteljstvo.

Na osnovu mjerenja (ovjerenih) “zakonitih mjerila” donose se odluke koje su povezane sa onime čime se država bavi – npr. naplatom PDV-a (zato vage u dućanima) ili zdravstvenim osiguranjem građana (zato tlakomjeri u bolnicama). Važno je uvijek biti svjestan da je ovjera obavezna ne za određenu vrstu instrumenta, nego samo za određenu vrstu instrumenta koji se koristi za određenu namjenu. Nije obavezna ovjera svake vage koja postoji u organizaciji, nego samo onih koje su povezane sa prodajom, tj. cijenom proizvoda. Vage u dućanima to svakako jesu, mogu biti i vage u industrijskom pogonu (ali samo one povezane sa pakiranjem na osnovu kojeg se određuje cijena proizvoda), ali nikako vage u laboratoriju koje se koriste za ispitivanje kvalitete nekog proizvoda. Za razliku od neakreditiranog umjeravanja koje je – rizično, neovlaštena ovjera je – protuzakonita.

Napomena: To što je neka pravna osoba ovlaštena za ovjeru vaga ne znači da je ovlaštena za ovjeru svake vage koju koristite, nego samo onih koje svojom namjenom podliježu ovjeri. Ovo naglašavamo kao upozorenje, jer smo mnogo puta susreli ovjerene vage koje nisu “zakonita mjerila” (npr. koriste se samo u laboratoriju), a što je svakako prevara kupca.

Pravilnik naš svagdašnji

Što se tiče ovjere, specifično je i to da za svako “zakonito mjerilo” mora postojati Pravilnik o mjeriteljskim zahtjevima objavljen u Narodnim novinama, koji propisuje granice pogrešaka unutar kojih se mjerilo mora nalaziti da bi dobilo “blagoslov države” (u prijevodu: ovjera) da se i dalje smije koristiti. Npr. svi tlakomjeri u bolnicama (prema Pravilniku koji se na njih odnosi) moraju imati pogrešku manju od ±3,75 mmHg. Ako je pogreška veća od toga, ne smiju se koristiti. Ukoliko netko koristi “zakonito mjerilo” koje nije ovjereno, trebao bi strepiti od Mjeriteljske inspekcije pri DZM-u. (Obratite pažnju na broj značke koji se koristi kao primjer objavljen na službenim stranicama.

Različitost ovjere u odnosu na umjeravanje je također i što za ovjeru država propisuje vremenska razdoblja unutar kojih se mora izvršiti ponovna, redovita ovjera u skladu sa Pravilnikom o ovjernim razdobljima, također objavljenim u Narodnim novinama. Za tlakomjere u bolnicama ili manometre na uređajima za pumpanje guma na benzinskim pumpama to razdoblje iznosi 1 godinu, za vage može biti 1 ili 2 godine (ovisno o vrsti vage), a za medicinske termometre je pak primjerice – 3 godine. Za razliku od toga, razdoblje do sljedećeg umjeravanja nije propisano zakonima (osim u iznimnim, ali zaista iznimnim slučajevima, najčešće za neke vrlo posebne primjene). Odgovornost organizacije korisnika mjerila je da za svako mjerilo zasebno odredi razdoblje umjeravanja koje osigurava kvalitetu njegovog proizvoda ili usluge. Kod umjeravanja se radi o Vašem upravljanju rizicima, a kod ovjeravanja za Vas misli država. Možda bi netko volio da mu država sve propiše, pa i razdoblja umjeravanja, ali to sigurno ne bi bilo dobro i ne bi omogućavalo pojedinačnim organizacijama da sustav osiguranja kvalitete prilagode svojim specifičnostima.

Umjeravanje je svakako znatno sofisticiraniji mjeriteljski postupak od ovjere i daje Vam točnu, detaljnu informaciju o mjeriteljskim karakteristikama Vašeg instrumenta, iako Vam ne govori je li to dovoljno dobro ili ne za Vašu specifičnu primjenu. To je odgovornost Vas kao korisnika. Umjeravanje Vam daje i točan podatak o odstupanju Vašeg instrumenta, što Vam omogućava da izvršite korekciju, a kod nekih instrumenata poput npr. hladnjaka Vam daje informacije i o drugim parametrima, poput homogenosti i stabilnosti i time pruža uvid u kvalitetu uređaja. Redovito praćenje kretanja tih parametara od umjeravanja do umjeravanja omogućava Vam i analizu trendova (kao alat za to možemo preporučiti LorisQ). Kod svakog pojedinačnog umjeravanja se također mora izračunati i iskazati mjerna nesigurnost umjeravanja i time Vaš instrument ostvaruje sljedivost prema međunarodnom SI sustavu. Nažalost, na tržištu se mogu naći tone i tone papira (recimo tzv. “tvornički certifikati”) s naslovom “Potvrda o umjeravanju / Calibration certifcate”, ali bez mjerne nesigurnosti ili s pogrešno iskazanom mjernom nesigurnosti. To jednostavno nisu potvrde o umjeravanju, bez obzira na naslov i kao takve ne osiguravaju sljedivost.

A što je sa sljedivošću?

Kada govorimo o sljedivosti, ovjera je ne uspostavlja. Ovjernica (i/ili “žuta naljepnica” Državnog zavoda za mjeriteljstvo) je samo potvrda da je instrument unutar Republike Hrvatske adekvatan za neku točno određenu namjenu. Druge države mogu svojim zakonodavstvom propisati sasvim drukčije granice točnosti i drukčija razdoblja ovjeravanja od Republike Hrvatske, iako za neke, ali samo neke od instrumenata postoji usklađenje između članica EU. Kod umjeravanja (doduše samo akreditiranog) postoje međunarodni sporazumi, od kojih je najobuhvatniji ILAC MRA (International Laboratory Accreditation Cooperation – Mutual Recognition Arrangement), i koji osigurava međusobno priznavanje akreditiranih potvrda o umjeravanju na 100-njak svjetskih tržišta. U praksi su to sve bitne zemlje koje sudjeluju u međunarodnoj trgovini, pa možemo reći da akreditirana potvrda o umjeravanju, za razliku od ovjernice – vrijedi “u čitavom svijetu”.

Ono najvažnije za zapamtiti

I na koncu, da sumiramo kako biste lakše upamtili ili se podsjetili:

Ukoliko imate pitanja o umjeravanju ili ovjeravanju nekog Vašeg konkretnog instrumenta – javite nam se na laboratorij@metroteka.com i bit će nam drago pomoći Vam.

Podijeli ovaj članak

Sljedeći članak

Poboljšanje kvalitete usluge u Metroteci – 1.dio