Pandemija i stvaranje (lean) zaliha

20.03.2020. | edukacije, Lean Six Sigma |

Vrlo često ono što smo naučili u poslovnom okruženju, na raznim treninzima, edukacijama i radionicama možemo primijeniti u svakodnevnom životu. Sve što prakticiramo, to postaje dio osobnosti i primjenjuje se bez odvajanja na poslovno i privatno.

Lean i zalihe

Posljednjih dana gledajući prepuna kolica, čekajući u nepredugačkim redovima na blagajnama trgovačkih lanaca, lean način razmišljanja koji optimizira i ne voli gubitke, vidi hranu koja će potencijalno propasti i biti odbačena. U lean filozofiji to je poznato kao gubitak (waste). Postoji osam osnovnih vrsta gubitaka: loši procesi, prevelika proizvodnja, čekanje, kretanje, transport, inventar, pogreške i neiskorišteni ljudski potencijal. Gomilanje zaliha je gubitak koji spada u kategoriju inventara.

Zašto tvrtke izbjegavaju gomilanje zaliha?

Zalihe zahtijevaju prostor kojega tvrtka treba posjedovati ili unajmljivati, te ga održavati. Više zaliha, veći prostor. To košta. Isto se može primijeniti i na kućanstvo, treba imati dovoljno mjesta i kupljenu hranu prikladno skladištiti u skladu s uputama na pakiranju. U protivnom ona propada. Zbrinjavanje otpada se naplaćuje, a tu je i negativan utjecaj na okoliš. Istu namirnicu treba ponovno kupiti. Sada je odbačena namirnica ili neka druga potrepština postala iznimno skupa. Zalihe treba optimizirati tj. imati onoliko koliko nam stvarno treba i onda kada nam treba. Tada neće biti gubitaka ili će ih biti malo.

 

3 lean alata za prevenciju i eliminaciju gubitka

1. 6S (Sort-Set in Order-Shine-Standardize-Sustain-Safety)

Primjenjujući ovu metodu na vlastiti hladnjak, stvari prvo sortiramo (trebam – ne trebam – dajem), čistimo i slažemo, a standardiziramo tako da odredimo stalna mjesta za namirnice koje inače koristimo. Primjerice policu za mliječne proizvode, policu za napitke, kutiju za voće i povrće i sl. Na taj način, osim reda, uspostavljamo vizualnu kontrolu, te znamo čega nam u nekom trenutku nedostaje i izbjegavamo kupovanje duplih pakiranja ili mogućnost da nešto propustimo nabaviti. Npr. ako smatramo da uvijek trebamo imati dva neotvorena mlijeka, onda će jedno pakiranje u vratima hladnjaka biti signal za nabavku mlijeka. Održavanje tj. sustain podrazumijevalo bi trajno održavanje takvog sistema bez da se vratimo starom, kaotičnom načinu funkcioniranja. To je najzahtjevniji i najizazovniji korak koji traži samodisciplinu.

 

2. JIT (Just in Time)

Ovaj sistem baziran je na nepostojanju zaliha ili na vrlo malim zalihama. Naravno, nije optimalno ići u trgovinu svaki dan jer je i to gubitak (transport, kretanje, energija…), no poanta je da tu nabavku optimiziramo; što, koliko, kada i najvažnije – zašto. Ono jedno preostalo mlijeko u vratima hladnjaka iz prethodnog primjera je osiguralo da na vrijeme nabavimo novo i to zato jer odgovara procijenjenom utrošku.

 

3. FIFO princip

Široko poznata metoda, poglavito u proizvodnji, First In – First Out itekako ima smisla u kućanstvu jer eliminira gubitke. Ono što je prvo ušlo, treba i prvo izaći. Došli ste iz kupovine i neoprezno gurnuli jogurte na policu. Onaj stari ostao je u dnu police i nakon nekog vremena, dok ste trošili one koje ste kupili zadnje, njemu je isteko rok trajanja pa ga bacate. Vjerojatno ste primjetili da u trgovačkim centrima na prednjem dijelu polica možemo naći proizvode s kraćim rokom trajanja, a u dnu, gdje je pristup otežan, one s dužim rokom trajanja.

 

Što ako smo ipak pretjerali?

Na opisani se način gubitci mogu prevenirati ili minimizirati, no ako ste ipak pretjerali s kupovinom, ili Vas je ponijela kampanja “na akciji” još uvijek se nešto može učiniti, no svaka je daljnja manipulacija gubitak jer namirnicu niste potrošili onako kako ste planirali. Zamrzavanje troši energiju, a kuhanje i energiju i vrijeme. Dakle, namirnicu kojoj istječe rok trajanja iskoristite što prije možete, zamrznite je ili od nje pripremite jelo koje, ako ne možete konzumirati odmah, također možete zamrznuti. Višak možete darovati/donirati jer u situacijama poput ove pandemije, oni najranjiviji još su izloženiji. Može to biti stariji susjed koji je bolestan, socijalno ugrožene osobe, pučka kuhinja, Crveni križ itd.

Racionalno razmislite što je Vama uistinu potrebno

Treba voditi računa o roku trajanja namirnice, količini, recikliranju, nutritivnoj vrijednosti/gustoći, koliko puta i koliko ljudi može nahraniti, te koliko košta. Dakle, bitne su kvaliteta, količina i cijena. Možda je 20 kg brašna pretjerana količina ako nikada niste pekli kruh i to ne namjeravate, a možda je opravdana ako ga i inače mnogo koristite. Jedno pakiranje tekućeg sapuna od 500 mL dovoljno je za 500-injak pranja ruku jer se po jednome pranju potroši otprilike od 0,4 – 1 mL sapuna. Koliko Vama inače traje takvo pakiranje?

Situacija u kojoj se nalazimo nije uobičajena, pa se stvaranje određene količine zaliha čini opravdano. Svrha je rjeđi odlazak u kupovinu radi usporavanja širenja zaraze. Iako je često prirodni pokretač korisnih i nekorisnih, a ponekad i štetnih aktivnosti, strah ne treba biti na listi razloga zašto stvaramo zalihe. Korisno je razmisliti i potom planirati.

Vrijeme koje imamo je idealno za razmišljanje o onome što nam uistinu treba, a što je višak. Za lakše promišljanje i kvalitetno provedeno slobodno vrijeme preporučam vrlo zanimljivu knjigu Richarda Kocha Living the 80/20 Rule: Work Less, Worry Less, Succeed More, Enjoy More.

 

Ostanite zdravi i motivirani!

 

 

Autor: Lidija Sarta, Metroteka

Podijeli ovaj članak

Prethodni članak

Jesmo li nakon potresa savladali lekciju o upravljanju rizicima?

Sljedeći članak

Lean Six Sigma i otpor prema promjenama