Metroteka voli sve što je mjerljivo. Na koncu, mjeriteljstvo je naša osnovna djelatnost. Svjesni njene složenosti, volimo i ono što se (još) ne može prikazati egzaktnim brojem - intuitivni prostor između točnosti i iskustva.
U svakodnevnom radu s mjerenjima, nesigurnost nam je poznata kao koncept, alat i granica. Ona je nešto što procjenjujemo, izračunavamo, izražavamo i komuniciramo s oprezom. No u posljednje vrijeme ideja nesigurnosti počinje tražiti svoje novo lice.
Početkom srpnja ove godine, Međunarodni ured za utege i mjere (BIPM) i Zajednički odbor za vodiče u mjeriteljstvu (JCGM) predložili su novu definiciju mjerne nesigurnosti. Umjesto poznate tehničke formulacije - “parametar pridružen rezultatu mjerenja koji opisuje rasipanje vrijednosti koje bi se razumno moglo pripisati mjerenoj veličini“, nova moguća definicija glasi: „preostala sumnja u vrijednost izmjerene veličine nakon provedenog mjerenja“. Ta jedna riječ, “sumnja”, donosi sa sobom cijeli svijet značenja koji je do sada bio skriven iza brojki.
Premda ova promjena još nije službena, svejedno već izaziva reakcije u stručnoj zajednici. S jedne strane, postoji dojam da se pojednostavljuje ono što je već precizno definirano. S druge strane, otvara se prostor za dublje razumijevanje nesigurnosti kao nečega što nije samo nusprodukt mjerenja, nego ljudsko iskustvo i određeni prostor za kreativnost.
U svijetu u kojem sve težimo izmjeriti, ponekad najviše govori ono što ostaje neizrečeno. U svijetu koji traži preciznost, kontrolu i dokaze, postoji estetika koja slavi suprotno. Želimo pokrenuti tihi eksperiment, intuitivan i precizan u isti mah. Naša reakcija očitovat će se u stvaranju doživljaja. Umjesto da raspravljamo o novim riječima, odlučili smo ih pomirisati.
Olfaktorni eksperiment kao odgovor na redefiniciju
Miris nas zanima jer je jedno od najneposrednijih ljudskih osjetila. Istovremeno najteže kvantificiran i sasvim moguće kvantne prirode, koja je također uzrok i toga što mjerna nesigurnost nikad ne može biti nula. Teško ćemo ga izmjeriti i pripisati mu egzaktnu mjernu jedinicu, ali možemo ga itekako prepoznati, pamtiti i vezati uz iskustvo. Upravo to ga čini idealnim alatom za pričanje priče o nesigurnosti u jednom novom, gotovo poetičnom obliku. Ako nesigurnost postaje osjećaj, zašto ju ne izraziti kroz osjetilo koje ne traži objašnjenje?
Prepoznali smo u tome duh wabi-sabija, japanske filozofije koja slavi nepotpuno i neizvjesno. Ona govori da ništa nije trajno ni savršeno. Tragovi korištenja, vidljiva nesavršenost ljudskog dodira dobivaju na vrijednosti ne zato što su precizni, već zato što su istiniti. Kao što wabi-sabi prepoznaje ljepotu u neponovljivom trenutku i nesavršenoj formi, tako je i miris odraz nesigurnosti koja je savršena. Nešto što se ne može zadržati, izmjeriti do kraja, niti ponoviti na isti način.
Metroteka svakodnevno živi s brojkama, granicama dozvoljenih pogrešaka i izračunima mjerne nesigurnosti. Ova filozofija nas je zatekla kao tiha, ali moćna paralela. Jer što je nesigurnost u mjerenju, ako ne priznanje da ni najpažljivije umjeren instrument ne može u potpunosti obuhvatiti stvarnost trenutka?
Ideja se rodila organski, na raskrižju znanosti i svakodnevice. Pripremamo olfaktorni eksperiment kroz koji ćemo istražiti doživljaj nesigurosti, tj. iskustvo sumnje.
